Pjesme i trackovi

pročitaj cijeli članak      Utorak, 20. Svibanj 2008. 00:00

Taj dan nisam išao u školu nego sam već od ranog jutra kampirao pred dućanom Croatia Recordsa u Bogovićevoj. Zajedno s još desetak najžešćih fanova U2. Nije da se hvalim, ali mislim da sam bio prvi koji se probio do blagajne kad je stigao 'Joshua Tree'! U tramvaju do Črnomerca sam sav hipnotiziran zurio u cover (Njih četvorica sa šeširima. Iza neka pustinja i golemi kaktus.) i sanjao kako bi lijepo bilo imati bend. Čim sam stigao doma, bacio sam ploču na gramofon, dignuo telefonsku slušalicu i na miru božjem odslušao A i B stranu LP-a svog najdražeg benda. Zatim još jednom. Pa još jednom.Nakon trećeg puta bio sam pomalo razočaran. Ma, kurac! Tako pričaju tridesetogodišnjaci. Bio sam JAKO razočaran. Zvučali su mi kilavo! (Gitarist The Edge je poslije u nekom intervjuu izjavio da je ponovno otkrio ulogu gitare kao pratećeg instrumenta, a ja sam želio da bar nikad nije.) Međutim, budući da sam potrošio dobar dio svog džeparca na taj komad plastike, dao sam mu i četvrtu šansu. A zatim i petu. Pa čak i petnaestu. Sve dok na kraju nisam shvatio što su ti Irci mislili kad su u doba najgoreg kiča osamdesetih napravili pustinjski americana album.Danas mi je to jedan od najdražih albuma uopće. Pitam se bih li danas nekom albumu dao toliko šansi. Danas, kad doma imam barem tridesetak albuma svih mogućih žanrova u mp3 formatu koje još nisam stigao preslušati. Bih li se danas mučio s nekom pjesmom koja mi ne legne od prve ili bih samo stisnuo SKIP? (Za to sam u doba gramofona morao dignuti svoju lijenu guzicu s kauča i pomaknuti iglu.) Vjerojatno bih danas samo rekao - super mi je stvar broj 4, 7 i 9 i odmah krenuo na sljedeći album, odnosno file, pjesmu iliti track, bend, ili što bi moj komp rekao, artist. A onaj artist koji nije hit-pozitivan brzo nestaje u recycle binu. Jer toliko je nepregledna ta šuma glazbe i toliko jednostavno downloadanje i prženje da kao da nemamo vremena trošiti energiju na teške stvari. Uzmeš onih nekoliko pjesama koje ti se sviđaju i sastaviš svoju best of kompilaciju dok si rekao hit. Kad te netko pita šta slušaš, ti hladno odgovaraš: Pa slušam hitove. Kao oni mp3 džuboksi po mramornim kafićima koji mi puno više idu na živce od onih u kojima sviraju narodnjaci.Kad te između Cavea i Beatlesa zaskoči Dara Bubamara, sve izgubi smisao. Pa i ova posljednja. Jer po hitoidnoj teoriji hit je samo dobra pjesma, pjesma vrijedna da je se čuje više puta. Sve ostalo je, eto, slabiji trenutak, track bez kojeg se može. Ponekad mi se čini kao da je sve više takve mp3 publike koja u želji da posluša što više glazbe nema vremena doći do onih skrivenih bisera, do onih malih pjesama koje nikad neće biti singlovi, ali ćeš se baš njima najviše obradovati kad ih slučajno čuješ na radiju u gluho doba noći. Na neki način sve to savršeno ocrtava duh našeg vremena. Zar nije čudna podudarnost da se ono što se dogodilo malim kino-dvoranama, knjižarama i CD shopovima događa i malim pjesmama? Svi su oni danas strpani u best of multiplekse u kojima se kočopere blockbusteri, bestseleri i turbohitovi. Tehnologija nije samo promijenila način na koji se glazba reproducira nego i sluša.Nema situacije u kojoj nije moguće slušati muziku jer zahvaljujući mp3 playerima i sličnim džidža-bajama više nije potrebno sjesti pred gramofon. Danas možete hodati, trčati, voziti, roniti, letjeti i pritom odslušati kompletan opus Stonesa. Samo je pitanje koliko ćete čuti što vam Mick ima za reći. I hoćete li baš svakom albumu dati šansu. Ili dvije.  

Tagovi: blog  mile kekin  zabava 
Izvor vijesti: Blog Mile Kekin

Vezani članci

PJESME,PJESME.......

PRIČE I PJESME

Mp3 pjesme

"Apartmanizacija" klapske pjesme

Mp3 pjesme za download

Pjesme mog života

Komentari