Terapija fuk-federa

pročitaj cijeli članak      Utorak, 9. Rujan 2008. 00:00

Žac me vozio ko komad namještaja polegnutog preko zadnjih sjedala jer nisam stao na suvozačko. Svakih par minuta novi napad boli koja je kretala od zatiljka na dolje. Bol je bila takva da mi se zubobolja naspram toga učinila ko ubod omanjeg komarca. Između napada cijelo vrijeme mi je prolazilo kroz glavu: što ako ostanem invalid? Kakav naslov. Čisteći snijeg ispred kuće ostao nepokretan. Svašta mi je prolazilo kroz glavu na putu do gospodina Grge. Dan prije mi je u domu zdravlja ljubazna mlada doktorica kao kroz polusmiješak (jebi ga, smiješno je izgledalo, priznajem) lijepo objasnila da je vjerojatno ostao jedan mišić u kralježnici priklješten i da sad treba čekati da se on oslobodi. Žalio sam joj se da od te nesretne nedjelje gutam Voltarene ko Kiki bombone, da mi ništa ne pomaže, da ležim po cijeli na podu ispred televizora i vrištim od bolova, da je danas utorak i da više ne mogu izdržati. Ja vam mogu napisati uputnicu, gospon Kekin. Ali fizikalan terapija se čeka. Ponekad i mjesecima. Pitao sam ju za neke vježbe. Ali neke koje ne uključuju pokrete jer sam trenutno nepokretan. Onda mi je Žac rekao za gospodina Grgu. Tip u Samoboru ravna kičme. Kiropraktičar. Navodno je dobar. Dok sam cvilio na zadnjem sjedalu zamišljao sam gospodina Grgu. Kao svjetskog prvaka u kiropraktici koji vadi bol kao da je tek trn u peti.   Ne sjećam se kako sam izašao iz auta. Parkirali smo ispred neke derutne krčme iznad koje je pisalo Gušti. Tu smo, reče Žac i ništa mi više nije bilo jasno. Suhonjavi krčmar me s vrata odmjerio i dobacio: Kaj, ha? Fuk-feder se zaglavil? Skinuo je pregaču i tek sam tad shvatio da se radi o gospodinu Grgi, dipl. sc. ing. kiropraktičaru iz Samobora i da je ono s fuk-federom bila jezgrovita dijagnoza bolesti. Odveo me u svoju ordinaciju, skladište za piće, i rekao da se nagnem nad gajbu Pepsi cole.Ne mogu se sagnut. U tom i jest problem, procijedio sam mu kroz zube.  Dobro. Prišao mi je s leđa, provukao svoje ruke ispod mojih pazuha i prste isprepleo iza mog vrata. Sad se samo opusti. Jesi opušten? Mislim da je vam ne moram objašnjavat koliko se teško opustiti kad vam nepoznat muškarac koji smrdi po gemištu stoji priljubljen za leđa dok stojite između gajbi u ukiseljenom skladištu pića. U takvoj bizarnoj životnoj situaciji čovjek se pita kako bi ta scena izgledala nekom razumnom promatraču. Nekome koga ništa ne boli. Vjerojatno smiješno. Prije par dana sam pročitao da raznorazni iscjelitelji u svijetu okreću više novaca nego narkomafija, prostitucija i šverc ljudima zajedno, pa sam se sjetio te svoje male anegdote i životnog trenutka kad sam bio spreman vjerovati u sve: holističko iscjeljivanje, iscjeljivanje pranom ili pranoterapiju, anđeosko iscjeljivanje, bioenergiju-bioterapiju, reiki, iscjeljivanje ljekovitim biljem, duhovno iscjeljivanje, šamanizam, pa čak i u gospodina Grgu. Jesam, opušten sam.

Tagovi: blog  mile kekin  zabava 
Izvor vijesti: Blog Mile Kekin

Vezani članci

Život dva federa i wezbe

Komentari